Fri, 27 Jan 2017 06:50:19 -0800WeeblyFri, 27 Jan 2017 04:52:23 GMThttp://www.ivandikicblog.org/zapisi-o-hrvatskoj/ohrabrujuceje čitati kada se mladi i odgovorni stručnjaci u Hrvatskoj uključuju u javne rasprave na temelju konkretnih činjenica. Oni svojim istupom ukazuju na proširene probleme koji imaju utjecaj na sve mlade koji žele stručno, etično i uspješno raditi  u Hrvatskoj. Preporuka za pročitati:
http://srednja.hr/Studenti/Vijesti/INTERVJU-Prof-Garasic-Istupila-sam-iz-Etickog-savjeta-UniZG-a-zbog-narusene-neovisnosti-njegova-rada

http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/hrvatska-zaklada-za-znanost-odbila-je-moj-projekt-iz-skandaloznih-razloga-docentica-koja-je-doktorirala-u-americi-sokirana-tretmanom-nasih-birokrata/5556559/

]]>Tue, 24 Jan 2017 15:45:13 GMThttp://www.ivandikicblog.org/zapisi-o-hrvatskoj/moji-razgovori-s-ministrima-u-vladi-rh-i-premijerom-vlade-rh
Do sada sam osobno razgovarao sa šest ministara iz raznih Vlada RH (četiri člana HDZ-a, jednim članom iz HSLS-a i jednim iz SDP-a ). Svi su tražili moje mišljenje i odgovarao sam im uvijek iskreno, s određenom dozom kritike i konstruktivno fokusirajući se na probleme mladih i na njihovu budućnost. To su bili moji u potpunosti besplatni savjeti kao neovisnog stručnjaka za dobrobit Hrvatske i za njih nikada nisam ni tražio ni uzeo bilo kakav honorar.

Godinu dana prije razgovara s ministrom Jovanovićem (SDP) vodio sam razgovor i s ministrom Fuchsom (HDZ). Oba su razgovara bila vođena sličnim temama: transparentnost u financiranju znanstvenih projekata i odborima koji odlučuju o napredovanju, znanstvenoj čestitosti, ulaganju u mlade… Kao zasebna tema razgovora bio je problem znanstvenika koji i nakon navršenih 65 godina života raznim načinima produžuju svoje vodeće funkcije te ne dozvoljavaju mladima napredovanje i vođenje institucija novim i produktivnijim načinom. Ta je tema i danas relevantna jer nemali broj znanstvenika, te i još više starosne dobi, bez jasnih kriterija iskorištava novac iz MZOS-a umjesto da ga se usmjerava mladima za napredak njihove karijere. Stoga su oba ministra i iz HDZ-a kao i  SDP-a čuli moja slična mišljenja.

Ministar Jovanović je u razgovoru postavio dosta potpitanja. Ponudio mi je da budem formalni savjetnik u MZOS. Odbio sam ga rekavši da se ne želim baviti politikom u znanosti i da to neću prihvatiti. Zamolio me je da surađujemo na raznim znanstvenim projektima no odgovorio sam da ni to ne mogu prihvatiti zbog moje djece s kojima želim provesti što više vremena. Iskreno, bio sam umoran od tih svih napada kojima sam u Hrvatskoj bio izložen od 2006.-2010. godine i od svega mi je bio potreban mali odmak. Nakon tog razgovora nikada nisam prihvatio ni jednu javnu funkciju tijekom Vlade premijera Milanovića ni u kojem odboru u MZOS i znanstvenim institucijama i odbio sam sve ponude. Prema tome, nema i ne može biti bilo kakvih primisli da sam bio bilo kakav savjetnik: formalni ili neformalni, poluformalni ili plaćeni u MZOS ministra Jovanovića.
​
Slična je situacija bila prije dva tjedna ali tada sam razgovarao s premijerom Plenkovićem. Ured predsjednika Vlade RH nazvao me 03. siječnja 2017. godine. Razgovor je bio ugodan. Na moje komentare o opasnostima koje plagiranje ministra znanosti donosi, prvenstveno mladima u RH, premijer, gospodin Plenković nije dao jasan odgovor. Tek mi je rečeno da osobno poznaje ministra Barišića, da se radi o maloj grešci u fusnoti i da je on odgovoran ministar. Razgovarali smo i o premijerovim idejama o širem uključivanju stručnjaka u reformu obrazovanja u Hrvatskoj pri čemu mi je ponuđeno da sudjelujem u Savjetničkom tijelu pri Vladi RH koje bi trebalo iznjedriti promjene u obrazovnom sustavu u Hrvatskoj. Odbio sam prijedlog jednostavno zbog nedostatka vremena za tako odgovornu funkciju. Na kraju našega razgovora imao sam potrebu naglasiti da kao odgovorni znanstvenik neću moći prešutjeti činjenice koje potvrđuju plagiranje od strane ministra znanosti. Zamolio sam premijera da se fokusiramo na kulturu komunikacije temeljem činjenica kako bi se izbjegli osobni napadi i sukobi u javnosti zbog mojih iskustava iz 2006. godine. Premijer se složio i pozvao me na kavu pri mojem slijedećem dolasku u Zagreb kako bi sei osobno upoznali. Zahvalio sam i time je razgovor bio završen. 

Zaključno: NIkada nisam bio savjetnik niti jednom političaru u Hrvatskoj.

]]>Tue, 24 Jan 2017 07:50:17 GMThttp://www.ivandikicblog.org/zapisi-o-hrvatskoj/dobro-je-ciniti-dobro-i-kada-je-teskoNajprije bih želio opisati kako sam se uopće našao u situaciji gdje me javno blate neki kolege znanstvenici, političari i njihovi poslušnici umjesto da uživam i promoviram svoje najnovije znanstveno otkriće objavljeno prije par dana. Otkrili smo da su bakterije Salmonele pametne i da vrlo precizno uništavaju imunološku obranu našeg organizma te na taj način mogu uzrokovati smrtne slučajeve kod trovanja hranom.
 
Postaje mi jasno da ću se morati ogoliti da pokažem tko sam i što sam, premda neki ljudi ne vjeruju ni kada Vam stave ruku u otvorenu ranu, ne slušaju argumente, funkcioniraju po principu tko nije s nama taj je protiv države Hrvatske.  No mene zanima da istinu sazna ona većina građana koja šuti i izloženi su političkim i medijskim manipulacijama.
 
Stoga slijede podaci o mom angažmanu u ovom slučaju, kronološki sa par natuknica iz prošlosti da se bolje razumije kontekst, moja razmišljanja  i moje želje.

1. Negdje polovicom listopada 2016. godine Prof. Pavo Barišić postavljen je za ministra znanosti u novoj Vladi RH premijera Andreja Plenkovića. To je dovelo do zabrinutosti u velikom dijelu hrvatske znanstvene zajednice. Razlog za njihovu zabrinutost jest činjenica da je ministar Barišić radio nepravilnosti kao pomoćnik ministra Primorca u ministarstvu znanosti zbog čaga je smijenjen s te funkcije. Osim toga ministar Barišić izgleda kao HR rekorder po razrješenjima s dužnosničkih funkcija, često zbog financijskih razloga. Citiram Juru Zovka: Rektor  Sveučilišta Marijan Šunjić smijenio je dr. Pavu Barišića i njegova šefa dr. Antu Čovića s funkcije voditelja i zamjenika voditelja Hrvatskih studija zbog protuzakonitog  financijskog poslovanja Hrvatskih studija.  S položaja predsjednika Upravnog vijeća Otvorenog sveučilišta Pavu Barišića je smijenila ministrica Ljilja Vokić zbog  makljaže u financijskom poslovanja u istoj godini. Barišić se nakon toga učlanjuje u HDZ i polako počinje graditi političku karijeru pišući znanstvene radove, među inima i o utjecajnim hrvatskim političarima. Novinari i neki znanstvenici su me zamolili da iznesem svoje mišljenje o tom izboru. Odbio sam rekavši da je izbor ministra politička odluka, nije najbolja ali vrijeme će pokazati je li bila dobra. Na kraju krajeva vrlo mali broj ministara-/ica znanosti i obrazovanja su bili stručni i znali su svoj posao (osobe s iskustvom iz škole ili fakulteta - par takvih u zadnjih 25 godina su na kraju smijenjeni jer su smetali moćnim lobijima).
2. Sredinom studenog 2016 u javnost izlazi na vidjelo nova afera ministra Barišića, prijava za plagiranje koja se treba raspraviti na Odboru za etiku Hrvatskog sabora. Ponovno novinari i neki znanstvenici mole za izjavu, no zbog seljenja obitelji u Kaliforniju jednostavno nemam vremena posvetiti se toj temi.
3. Početkom prosinca dolazi do pritisaka i napada na članove Odbora za etiku Hrvatskog sabora i tada čitajući priložene argumente odlučujem obratiti se osobno premijeru Vlade RH gospodinu Plenkoviću. Šaljem pismo 14. Prosinca 2016 godine s nadom da ću tako prenijeti svoju zabrinutost zbog tog ozbiljnog prekršaja koji Vladi RH može samo naštetiti jer je nulta tolerancija na plagiranje standard u EU ispod kojeg Hrvatska ne bi smjela ići, tim vise jer sam vjerovao da je gospodin Plenković političar europskih standarda koji to vrlo jasno razumije.
4. Ured predsjednika Vlade RH nazvao me 03. siječnja 2017 godine.  Razgovor je bio ugodan. Na moje komentare o opasnostima koje plagiranje ministra znanosti donosi mladima u RH premijer Plenković nije dao jasan odgovor osim da osobno pozna ministra Barišića, da se radi o maloj grešci u fusnoti i da je on odgovoran ministar. Pričali smo i o premijerovim idejama o širem uključivanju stručnjaka u reformu obrazovanja u Hrvatskoj, pri čemu mi je ponudio da sudjelujem u Savjetničkom tijelu pri Vladi RH koje bi trebalo iznjedriti promjene u obrazovnom sustavu u Hrvatskoj. Odbio sam prijedlog jer nemam vremena za tako odgovornu funkciju dok su djeca još mala jer s njima želim provesti što više vremena zajedno a i moja znanstvena karijera je u velikom zamahu i trebam mir za kreativni rad. Na kraju razgovora imao sam potrebu naglasiti da kao odgovorni znanstvenik neću moći prešutjeti činjenice koje potvrđuju plagiranje od strane ministra znanosti. Zamolio sam premijera da se fokusiramo na kulturu komunikacije na temelju činjenica da se izbjegnu osobni napadi i sukobi u javnosti zbog mojih iskustava iz 2006. godine. Premijer se složio te me osobno pozvao na kavu kada dođem slijedeći puta u Zagreb da se i osobno upoznamo. Zahvalio sam i razgovor je završen.
5. I dalje sam odbijao dati izjave na upit novinara jer nisam želio poremetiti obiteljski mir u kojem trenutačno živim i radim. Međutim 09.01. 2017 u medijima je kao bomba odjeknula odluka Odbora za etiku Hrvatskog sabora koji je službeno potvrdio da je ministar Barišić plagijator. Nisam mogao vjerovati jer se činilo da će političari uspjeti raspustiti taj odbor te na taj način izbjeći donošenje odluke. Bio sam zadivljen hrabrošću tih mladih filozofa/znanstvenika sa Hrvatskih studija u Zagrebu koji su stavili svoju cijelu karijeru na kocku uspjevši dokazati da je ministar znanosti plagijator (kroz službeni sustav RH i to do najvišeg etičkog tijela u Hrvatskom saboru). To je zaista djelo velike hrabrosti i morala i treba poslužiti kao  primjer argumentirane borbe za znanstvenu čestitost u Hrvatskoj.
6. No umjesto očekivane reakcije iz Vlade (ostavka ministra) svjedočimo kontranapadu na one koji su ukazali na plagijat: napadaju se članovi etičkog odbora, tvrdi se da su politički motivirani premda su odgovorno i moralno odradili svoj stručni posao. Kao medijski izgovor protiv potvrđenog plagijata ponavlja se: to je samo jedna mala tiskarska greška u fusnoti koja je ispravljena i za to se ne treba odgovarati…Žalosno za sve a posebno mlade u Hrvatskoj. Kakva je vaša budućnost ako premijer države umjesto da prihvati odluku saborskog odbora ponavlja odgovore svojeg ministra plagijatora koji se grčevito bori za tu fotelju. Sve je išlo k tome da će se takvim napadima zataškati cijeli slučaj. Bio sam razočaran i pitao se zar premijer nije mogao pokazati svoju političku snagu i odgovornost (kao primjerice kancelarka Merkel, koja je smijenila svoja dva ministra za slučajeve plagiranja), zar to nije  demokratski standard koji je javno obećan građanima Hrvatske na nedavnim izborima?
7. Odlučio sam popričati sa suprugom i objasniti joj neophodnost izlaska u javnost. Nisam imao namjeru ulaziti u politički sukob nego poslati nedvosmislenu javnu poruku premijeru Plenkoviću: NULTA tolerancija na plagiranje je neophodna za društvo. Ignoriranje plagiranja dovodi do erozije sustava i mladi u Hrvatskoj će još i u većem broju odlaziti u inozemstvo.
8. Supruga je bila zabrinuta jer se još dobro sjecala napada kojima je cijela obitelj bila izložena od 2006-2010 godine . Tada nam zaista nije bilo lako jer smo s troje male djece (Emma se tek rodila) prolaziti kroz veliku krizu, u tragičnim okolnostima smo izgubili najstariju kćer Karlu u Švedskoj i trudili se pronaći svoj obiteljski mir  u Njemačkoj gdje smo od samog početka bili izloženi kontinuiranim napadima iz Hrvatske organiziranim od dežurnih domoljuba i političkih predatora. Javno sam proglašen stranim plaćenikom, komunjarom, skojevcem, crvenim kmerom i neprijateljem države, a na sve te orkestrirane napade odgovarao sam samo činjenicama i svojim životopisom i znanstvenima radom koja je javnost u Hrvatskoj prepoznala i prihvatila. Moja javna poruka napadačima bila je da sam ponosni državljanin Hrvatske (nikada nisam uzeo državljanstvo niti jedne druge zemlje od Švedske, SADa i sada Njemačke), znanstvenik po struci, po svojim javnim djelima iskreni domoljub, po svjetonazoru demokršćanin, te osoba koja se volonterski trudi obrazovati mlade u Hrvatskoj. Svoja osobna uvjerenja živim za sebe na temelju načela: u životu je dobro činiti dobro,  vrijedno je boriti se za istinu i kada je teško, te nikada ne pripadati nikakvoj političkoj opciji. Moj otac je kao dijete pukom srećom preživio Bleiburg i uvijek je govorio da mržnja i osvete ne vode u osobni mir, nego razumijevanje i prihvaćanje životnih putova i padova kao izazova koje nosi život.
9. Zbog razumijevanja tog straha u mojoj obitelji podsjetio bih javnost na događaje 2006. godine. Tadašnji ministar znanosti Dragan Primorac mi je u telefonskom razgovoru  zaprijetio da će me prozvati i uništiti u medijima jer sam se usudio u više navrata javno kritizirati neke od njegovih financijskih odluka u znanosti. U tom trenu uopće nisam shvaćao dalekosežnost te prijetnje, sve dok verbalne prijetnje nisu prerasle u orkestrirane napade i hajku u medijima u Hrvatskoj. Zbog ukazivanja na greške u Ministarstvu proglašen sam neprijateljem zemlje od mnogih, uključujući i pojedinih znanstvenika poput Danice Ramljak u emisiji Otvoreno na HTVu. Napadi su kulminirali anonimnom prijavom (potpis Hrvatski znanstvenici) koja je s kompjutera s IP adresom Ministarstva znanosti poslana rektoru, dekanu i kolegama profesorima u Frankfurtu. U pismu me se ocrnilo na najružniji mogući način, osporavao se moj moralni integritet člana akademske zajednice i na kraju tražila moja smjena i sankcije u Frankfurtu zbog krade uređaja i reagenasa koje iz Njemačke odnosim u svoj «privatni» laboratorij u Splitu. Kao odgovor na anonimno pismo izišao sam u javnost s činjenicama u emisiji Nedjeljom u 2, koja je imala pozitivan odjek između ostalog zahvaljujući prikazanim dokazima da je anonimno pismo poslano s kompjutera u Ministarstvu znanosti. Ministar Primorac je potom opovrgao svaku upletenost, no nije nikada pokrenuo postupak da se pronađe pošiljatelj anonimnog pisma iz Ministarstva znanosti, dok se premijer Sanader potpuno oglušio na sve moje apele. Da tada nisam dobio ogromnu podršku građana, studenata i široke javnosti, odgovornih i nepotkupljivih novinara i medija u Hrvatskoj, sumnjam da bih danas bio ovdje kao državljanin Hrvatske. Vjerojatno bih ogorčen i razočaran naposljetku okrenuo leđa, jer svi mi imamo svoju granicu izdržljivosti. Ovako imao sam snage i vjerovao kako će istina naposljetku ipak naći svoj put. Ta sjećanja mi prolaze kroz glavu i sada kada  ponovo želim ukazivati na ozbiljne probleme u HR znanosti.
10. 12. siječnja 2017, nakon novih pritisaka i napada na članove etičkog povjerenstva, odlučujem biti dosljedan te obznaniti Apel premijeru (Apel premijeru 1) s ciljem da sada i javno iskažem svoju zabrinutost cijelom situacijom. Uviđam da će toleriranje plagiranja biti dno koje će dotaći znanstvena čestitost u Hrvatskoj i tada će nestati svi standardi u školama.  
11. Reakcija ministra Barišića nije izostala, pojavljuju se pisma potpore znanstvenika koja su očigledno orkestrirana i pokreće se huškačka lavina. Sve sličnost s događajima iz 2006. godine nije slučajna. Devet znanstvenika odgovorno tvrdi u Jutarnjem listu da je plagijat ministra samo mala štamparska greška, dok kolumnisti istih novina, Inoslav Bešker, također relativizira plagijat kao nehaj, 104 znanstvenika potpisuje bezrezervnu javnu podršku ministru (dobro je analizirati interesne skupine na tom popisu) i na kraju 68 studenata šalje poruku podrške ministru kao dobrom profesoru. Zajedničko svim tim izjavama jest da se najprije ignorira odluka vrhovnog etičkog tijela Hrvatskog sabora a zatim prebacuje krivnja na one koji ukazuju na počinjene greške. Odbor je stručno i nezavisno donio pravorijek da je ministar plagijator, dokazivanje postojanja plagijata stručan je posao koji se vodi u odgovornim tijelima sustava kao sto je Etički odbor Hrvatskog sabora. Pitanje nečijeg plagijata nije referendumsko pitanje, o njemu se ne glasuje u javnosti, niti raspravlja na političkim tribinama, plagiranje je stvar struke i etičkog odbora.  Premijer uz sve priložene dokaze ponavlja da je to samo tipografska greška u fusnoti. Polako rastu tenzije, počinju se postavljati pitanja o mojim motivima: zašto sam se uopće  javio, koji su moji motivi, gdje su mi činjenice na temelju kojih to tvrdim, član akademije HAZUa Slobodan Vukičević tvrdi sam samo njemački znanstvenik, te se nameće pitanje mojeg prava na javnu raspravu, te zatim piše neistinite tvrdeći da sam bivši savjetnik ministra Jovanovića (sto ovdje javno i odgovorno demantiram, a nadam se da će i Jutarnji listi uskoro objaviti korekciju krivog navoda). Akademik i član HAZUa Miroslav Radman tvrdi da nije upoznat sa cijelim slučajem ali tolerira plagiranje zbog njemu poznatih interesa, dok član akademije HAZUa Vladimir Paar tvrdi pak da ako je ministar Barišić plagijator onda je i Einstein plagijator.
12. Kao odgovor na takve javne napade, odlučio sam  napisati svoj znanstveni odgovor. Prikupio sam podatke, te ih detaljno proučio pri čamu sam došao do još šokantnijih zaključaka. Ne radi se samo o jednoj spornoj fusnoti nego o najmanje dva klasična plagijata filozofa (Schlesingera i Huntingtona) koje je ministar Barišić i sam primijetio te ih u kasnijim izdanjima pokusao preinačiti da bi izbjegao odgovornost za počinjeni plagijat. No plagijat ne zastarijeva i ne može se izbrisati. Uz to ministar Barišić je u svom znanstvenom radu ne samo opetovano prisvajao brojne ideje drugih filozofa, nego povrh svega kopirao informacije s wikipedije i koristio ih uključujući pripadajuće štamparske greške u svom znanstvenom radu, sve je to ne samo plagijat nego i cin apsolutno nespojiv s funkcijom ministra obrazovanja.  
13. Prikupljene dokumente i detaljnu analizu sam 13.01.2017. poslao premijeru  Plenkoviću i predsjedniku Sabora Petrovu,  da ih osobno upoznam s konkretnim nalazima, te da se posljedično ovaj slučaj ukloni iz medija i riješi kroz službeni i zakonom definirani sustav poštujući odluku saborskog odbora za etiku. Apelirao sam na obojicu da razmotre sve činjenice i donese pravičnu odluku. U tom trenu nisam želio istupiti s tim dokumentima i analizom u javnosti jer sam vjerovao da su političari Plenković i Petrov drukčiji nego prethodnici te da cijene argumentiranu komunikaciju i odgovornost u političkom djelovanju. Nažalost njihova reakcija na moje pismo je potpuno izostala. Tijekom slijedeća dva dana u medije se puštaju razne informacije poput izjava gospodina Grmoje da MOST nije odgovoran za plagijat ministra znanosti jer je to problem HDZa. Sličnu izjavu daje i predsjednik Sabora Petrov gostujući u emisiji hrvatskog radija, jer on odgovara samo za ministre iz kvote MOSTa. Tijekom ta dva dana pokušao sam i nazvati predsjednika Sabora Petrova dva puta na njegov broj mobitela no odgovor nisam dobio. Nažalost predsjednik Sabora gospodin Petrov nije shvatio svoju političku odgovornost. U zadnjih tjedan dana upoznat sam s mnogim slučajevima u kojima su građani Hrvatske prikupili i poslali konkretne i provjerene informacije u institucije odgovorne za sankcioniranje plagiranja. Službeni odgovori na konkretne slučajeve u velikoj većini izostaju, za počinitelje posljedica nema, a oni koji prijavljuju plagijatore budu izolirani, medijski napadani, kažnjavani ili sprječavani u profesionalnom napredovanju.
14. Trenutačna situacija razara vrijednosti koje mladi u Hrvatskoj trebaju za budući život i rad, poput: pravednog nagrađivanja rada, stjecanja uvjeta za napredovanje, odgovornosti za učinjeno, slobode izražavanja, te europskih standarda u politici i društvu. Djelom zbog toga mnogi mladi stručnjaci, a i cijele obitelji s djecom, odlaze u druge zemlje. Realnost je takva da plagijatori svih boja (od raznih političkih stranaka do nestranačkih dužnosnika) danas službeno rade na nekim od najodgovornijih javnih  funkcija u Vladi, Saboru, sudstvu, sveučilištima, školama, bolnicama i drugim institucijama u Republici Hrvatskoj. Plagiranje ne poznaje granice i šteti razvoju svake institucije u kojoj se tolerira.
15. Nakon potpunog ignoriranja nije mi preostalo ništa drugo nego dokumente 15.siječnja. 2017 poslati u javnost navodeći da sam ih sve prethodno poslao i premijeru i predsjedniku Sabora. Nažalost se cijeli slučaj pretvorio i u politički obračun u Saboru. Premijer odbija komentirati činjenice, ponovno javno ignorira odluku odbora za etiku hrvatskog sabora te ponavlja da vjeruje svom ministru jer da je to samo mala tiskarska greška i da ga zna osobno kao stručnu osobu koja može voditi taj resor.
16. Premijer Plenković postaje sve jasniji u svojim izjavama, tvrdeći da me cijeni usporedno dodaje da je on kao pobjednik izbora taj koji sastavlja vladu s ljudima koji uživaju njegovo povjerenje, a ministar Barišić ga usprkos svemu još uvijek uživa. Izjavljuje kako je proučio znanstveni rad ministra Barišića te da i dalje čvrsto vjeruje da se ne radi o plagijatu nego tiskarskoj greški. Kao stručnjak želio sam upozoriti na postojanje plagijata, odluku relevatnog tijela koje je donijelo stručnu oduku (Etički odbor Hr sabora) i negativne posljedice koje će taj plagijat ostaviti u resoru znanosti i obrazovanja u Hrvatskoj. Svoje stručno mišljenje rekao sam javno a na političarima je da održavaju demokratske standarde koje su zacrtali a mi ih možemo danas i sutra podsjećati na političku odgovornost i dosljednost.

]]>Sat, 21 Jan 2017 23:56:26 GMThttp://www.ivandikicblog.org/zapisi-o-hrvatskoj/u-zracnoj-luci-frankfurtSjedim u zračnoj luci Frankfurt čekajući let za San Francisco. Posljednja dva dana preletio sam skoro 20 000 km da bih obranio centar izvrsnosti za Goethe Sveučilište u Frankfurtu. Od 48 sati spavao sam svega 5 no moj mozak ne staje. Otvaram Internet, dobivam puno e-mailova, ne mogu se fokusirati na čitanje, gledam u Lufthansin logo koji me podsjeća na letenje koje volim. Tamo negdje na visini od 11 000 metara odlučio sam pisati blog o svojim razmišljanjima o Hrvatskoj. Ispred mene je deset sati leta bez interneta…]]>